Piše: Duško Čarnić
Ron Zak
Umetnik fotografije, modni fotograf, portretista, ilustrator, urednik fotografije, pedagog, Ron Zak je rođen 1946. godine u SAD, studije psihologije započeo u Pensilvaniji, a magistrirao umetničku fotografiju na Kalifornijskom državnom univerzitetu u San Francisku. Odrastao je u Pitsburgu u vremenu kada je to bio grad čeličana i radnika, provodeći mnogo vremena sa ljudima koji su se nalazili na marginama društvenog života, jer, činilo mu se da su baš ti ljudi načinili izbor, odredili sopstvenu sudbinu. Na Beogradskom univerzitetu proveo je 1989. godine šest meseci kao stipendista Fulbrajtove fondacije.
Njegov rad teško je svrstati u neku kategoriju. I umetnik i njegovo delo nedvosmisleno su duhoviti, a naklonjeni su i paradoksu. Iako nas malo asocira na svet koji poznajemo, nudi nam mogućnost da njegove likove možemo da sretnemo i u svojoj ulici, sopstvenom komšiluku.
Zakovi portreti prikazuju čitavu galeriju upečatljivih likova, pripadnika srednje
klase, beskućnika, ratnih veterana, rođaka, transseksualaca, kao zasebne ličnosti, bez političkog konteksta i suvišnog
tumačenja. Njegova lična i profesionalna filosofija uključuje vezu između kreativnosti i intimnosti, pa sugeriše svojim slučajno pronađenim likovima da budu, ne samo subjekat već i
posmatrač, da sami odluče kako žele sebe da vide. Subjekat i autor postižu sintezu te slike o sebi i Zakove percepcije te imaginacije. Zak veruje da njegove fotografije oslobađaju posmatrače konvencionalnosti, da teraju ljude da izađu iz svojih kalupa, da vide i da se zapitaju šta njegovi subjekti čine i misle. Po samoj svojoj prirodi, fotografija je svedočanstvo ličnog viđenja i on tu intimu prenosi publici, ne eksploatiše model, ali u potpunosti otkriva jedinstvenost te ličnosti. Zak u stvari uživa u životu, želi da vidi, razume i prenese svoje predstave publici kojoj dopušta da iz njegovog dela sama tumači i prihvata ono što želi i može. Zak nema nameru da šokira rizikujući da time izazove odbojnost posmatrača; umesto toga on teži ka proboju, ka tome da posmatrača odvede na drugu stranu, da ga natera da se suoči sa sopstvenim ograničenostima i da ih prevaziđe. Upravo tako je i bio naslov njegove izložbe koja je aprila 1989. godine bila postavljena u galeriji Američkog kulturnog centra u Beogradu: "Prodor na drugu stranu".
|